|
|
 |
Quiksilver IFCA slalom junior, youth & masters world championships 2007
Alaçati, Turska (9.-15.7.2007)
|
Kad želiš da vjetar crkne samo trebaš organizirati svjetsko prvenstvo u npr. windsurfingu. Iako je puhalo sve dane prije, prvi dan prvenstva vjetar je okrenuo na krivi smjer i 8-10 čvorova. Po prognozi je bezvjetrica trebala trajati do pred kraj trećeg dana.
Tako smo po plaži gubili vrijeme sve do kraja trećeg dana, a onda u 7 sati smo odlučili da je dosta i krenuli u turističko razgledavanje.
Prevezli smo se samo 500 metara kad sam skužio da su se vjetrenjače na brdu nekoliko kilometara dalje okrenule u dobar smjer vjetra. Dok smo se vratili već su počele pripreme za start prve grupe. Vjetar je sporo dizao pa su nas navlačili do 8:30 kad se napokon krenulo.
Startao sam u 2. grupi, ali vjetar je odmah nakon starta pao pa je i ekipa s devetkama imala problema s glisiranjem nakon okreta. Brutalno sam ih ispumpao sa 7.8 i ušao 3. u cilj samo da bi nakon kraćeg natezanja suci odlučili poništiti trku. Tu sam foru popušio već bezbroj puta u karijeri pa mi nije bilo ni čudno. Kaj si nisu uzeli 11 kvadrata?
To je bio i kraj surfanja s velikom opremom jer za zadnja 2 dana prognoziralo se 30 čvorova.
Sve je trebalo biti super, ali predzadnji dan regate bio je petak i to 13., a ja sam trebao startati u prvoj trci dana. Izašao sam van s dobro nategnutim 6.8 i vozikao se, ali nikako da krene trka. Nakon dugog otezanja i sveopćeg jadnog starta krenuli smo i lako sam se s drugim mjestom probio u finale. Mogao sam i pobjediti u tom heatu, ali sam kasno skužio da neki turist s čudnim jedrom zapravo vozi trku sa mnom i ima broj na jedru i da nisam u uvjerljivom vodstvu nego tek uvjerljivi drugi. U finalu se startalo puno ozbiljnije, a ja sam ostao u rupi daleko iza startne linije zajedno s Poltensteinom koji je valjda uzimao kilometar zaleta na startu. Kad se na pola prve dužine pojavio vjetar, Poltenstein je probio zvučni zid i odjurio do trećeg mjesta, a ja sam malo skromnijom brzinom i dobrim okretima prošao petoricu i došao do 5. mjesta, a 4. mi je izmaklo za metar.
Imao sam osjećaj da bi s pristojnim startom bio sigurno u prva 3.
Baš kad sam to trebao provjeriti počeo je film "Petak, 13." na regatnom polju. Prvo su crkla 2 motora na oba gumenjaka i više se nije imalo s čim pomaknuti bove kad je vjetar promjenio smjer. Zatim je startnom brodu proklizalo sidro, a kad se pokušao pomaknuti zaplelo mu se uže u propeler. Bez sidra i pogona samo je otplutao niz vjetar, a mi smo zbunjeno stajali na suprotnoj obali više od sat vremena, čekali start i lagano se smrzavali. Onda su se pojavili još neki čamci i besmisleno se muvali gore dolje satima, ali regate nije bilo. Napokon se pojavio novi (taj dan već treći) startni brod i ponovno prolazim u finale koje jadno startam i pomalo prestižem sve po redu.
Na vanjskoj bovi nekoliko ih je palo ispred mene, a ja sam najbolje od svih prošao kroz gužvu i imao 50 metara prednosti 2 bove od cilja. To je pozicija koju je moguće ispustiti samo ako ti nešto pukne ili te pogodi grom, ali ja sam uspio promašiti slijedeću bovu jer sam došao 15 metara prenisko (a kao, vozi se downwind slalom). Nakon 2 tacka prolazim bovu 3. i mislim si kako slijedeću moram okrenuti visoko da ulovim cilj koji je isto tako "downwind". Sve super, ali sa perajom 32 promašujem i cilj za 10 metara. Slijedi freestyle predstava 2 x tack na 99 litara i gubim i 5. mjesto za pola metra. Nakon toga premještaju bove, ali trka je ipak važeća jer "većina je uhvatila bovu". Kaj si nisam uzeo formulu?
Mislim si nema veze, super vozim, bit će još trka, ali tada je nastupio novi zastoj. Startni brod je počeo tonuti, a regatni odbor došao je pameti (ili nije nego im je to bilo jedino preostalo rješenje) i postavio polje tako da je start ispred obale, a ne na drugoj strani zaljeva, ali brod koji su teglili prema obali potonuo je usred regatnog polja. Na sreću voda je tamo bila samo do ramena. Nova startna linija je super. Točno ispred surf škole i u svakom trenutku imaš petoricu utapljača s trokutastim jedrima pred startom pa slalom voziš već kad ideš prema liniji.
Kad smo svi već ispizdili od čekanja krenuo je i 3. slalom.
U kvalifikaciji padam na okretu kad sam imao sigurno 3. mjesto jer sam pokušao preteći na okretu lika ispred mene. Naravno, u cilju sam 6., a 5 ide dalje. Luzersko finale sam drugi, tj. 12., ali već vozim kao idiot i kužim da sam 11 sati u komadu na vodi, a ništa osim keksa nisam jeo.
Posljednji dan regate deralo je od jutra i sastavio sam i 5.8, ali jedro nije imalo nikakvu CRO oznaku pa umjesto da samo zalijepim već pripremljene brojeve morao sam izrezivati još 3 slova. Kad sam pokušao zalijepiti brojeve nastala je katastrofa jer se papir od tapete navlažio u mojoj torbi i morao sam ga strugati s ljepila kao paštetu.
Cijelo vrijeme sam osluškivao da li će početi start neke grupe, ali nije bilo nikakve sirene. Kad sam dovršio tupež s brojevima otišao sam napraviti đir i ustanovio da moja grupa upravo okreće drugu bovu. Sirenu nisam čuo jer je nije ni bilo, tj. ispraznile su im se konzerve sa zrakom pa su koristili neku ultrazvučnu zviždaljku koju čuju valjda samo psi i štakori. U luzerskom finalu sam ih razbio sa 100 metara prednosti do slijedećeg koji je kasnije bio treći u ukupnom poretku i pola dužine do ostalih. Dobro, dakle Warp 5.8 ide odlično sa RTX-om i slijedečoj trci ću ih sve uništiti.
Ubrzo je krenula i 5. kvalifikacija. Lako sam ostavljao sve po redu i na posljednjoj bovi sam okrenuo neposredno za prvim i našao se u 10 čvorova rupe. Prvi je nekako otišao s refulom na izdahu, a ja i svi ostali smo se parkirali oko bove s vodom do koljena. Kad se 30 čvorova vratilo na polje najbolje sam ubrzao od svih "parkiranih" i sačuvao 2. mjesto, ali prvi je valjda već bio na kavi u kafiću. Bilo je očito da kombinacija snova s 5.8 više ne igra. Za finale sam uzeo 6.8. I to bi bilo dosta za plasman među prva 3, samo kad sam kao 4. ušao u drugi okret (koji je btw. bio u pličaku pa se stvarao neugodan chop) Begalli koji je bio ispred mene upao je u spin out i dok sam gledao gdje će pasti i kako da ga zaobiđem kad se to desi, zanemario sam svoju dasku koja je također nekontrolirano zaplesala. Begalli nije pao, a ja sam se katapultirao u glupu poziciju. Rezultat: 7. mjesto.
Sad je bilo očigledno da taktika "sve ili ništa" uglavnom vodi u ništa i 6. kvalifikacije sam vozio totalno ziheraški usporavajući na svakom okretu na turističku brzinu. Čak i to je bilo dovoljno za sigurno finale u kojem sam doživio deja vu. Drugi okret, 4. sam i Begalli neposredno ispred mene upada u spin out i razlijeće se. Ha Ha. Lagano ga turistički obilazim izvana dok psuje na sav glas i lovim drugoplasiranog koji mi na kraju ipak izmiče za dužinu daske.
Evo sad sam napokon sve posložio i došao do borbe za prve 3 pozicije na koje po brzini i okretima valjda i spadam, ali priči je kraj jer je zadnji mogući start u 4 sata i prvenstvo je gotovo. Baš kad najbolje puše. Da li treba napomenuti da je dan nakon prvenstva cijeli dan deralo 40 čvorova i nosilo nam hranu i pribor sa stola?
Očito da se ovoj veteranskoj konkurenciji ne može prodavati bureke s mojim nivoom nesurfanja i netreniranja. Svi su oni još itekako aktivni i uspješni na seniorskim natjecanjima, a naivni sigurno nisu, dok sam ja nakon 23 godine regatavanja zujao poljem ko muha bez glave. Moj score: 5, 6, 12, 11, 7, 3 i ukupno 7. mjesto od 22 natjecatelja uz neugodan osjećaj da su me samo jedna moja greška i samo jedna greška regatnog odbora koštale postolja koje su zauzeli Markus Poltenstein, Marco Begalli i Constantino Saragoza koji je s Kariba došao s samo jednom daskom, 2 jedra i dva sitna djeteta o kojima će se još čuti u surfanju.
U "youth" konkurenciji do 20 godina Niko Dujmović je pokušao braniti čast hrvatske mladeži. Ukupan skor 11. od 20. pri čemu je muku mučio s opremom na kojoj nikad nije trenirao jer manja daska mu je pukla par dana prije odlaska na put, a 7.2 koji mu je najviše trebao ispustio je dušu zbog zamora materijala. Na posuđenoj opremi i posuđenoj zamjeni za posuđenu opremu vozio je prilično sigurno i stalno u sredini poretka, ali jako daleko od vodećeg dvojca. Pobjedu je na bolje odbacivanje odnio Maxime Gaubert ispred lokalca Enesa Yilmazera s kojim posebno suosjećam, jer je na istu foru kao ja promašio ciljnu bovu, a koštalo ga je titule svjetskog prvaka.
Sam Alaçati (koji se izgovara otprilike Alačate) je raj za surfanje, kako za početnike tako i za sve ostale. Ima 10 surf centara u kojima surfa gomila Turaka i jako malo stranaca. Na prvenstvu Turske koje se održavalo prije naše regate bilo je puno kvalitetnih natjecatelja u svim dobnim kategorijama, a posebno je zanimljivo da je prva cura ujedno bivša miss Turske.
Ukratko, debelo su ispred nas u surfanju kao i u mnogim drugim stvarima. Slika koju većina ljudi kod nas ima o Turskoj i Turcima možda i odgovara stanju negdje uz iračku granicu, ali ovaj kraj je nešto sasvim drugo.
Mjesto je puno hotelčića i dobrih restorana i lijepo izgleda s jakim grčkim štihom. Turisti su gotovo isključivo dobrostojeći Turci (uz iznenađujuće velik udio solo Turkinja) i cijene su bile iznad mojih očekivanja kao i komfor i posluga. Odredište za preporučiti, ako niste pretankog novčanika i ako savladate transportne probleme (2 dana trajektom iz Ancone za Çeşme ili avionom za Izmir).
ukupni rezultati za Alaçati 2007
mala galerija slika
|
|
|
