|
|
 |
|
ISAF Slalom World Championship - Garda (7.-13.7.2008)
|
Ako ti se ukaže prilika da posjetiš Gardaland o Zeljkovom trošku treba je iskoristiti. Da zadovoljim formu natrpao sam par dasaka i jedara u auto i prijavio se na Svjetsko prvenstvo u slalomu za djecu i starce (ISAF Slalom World Championship for junior, youth and master) koje se održavalo na dobro poznatoj lokaciji Torbole na Lago di Garda.
To veliko alpsko jezero mediteranske klime i ugođaja nalazi se stiješnjeno između dvije planine. U stabilnim vremenskim uvjetima termički vjetar svako jutro puše sa sjevera, a poslijepodne s juga i zna dosegnuti i 20 čvorova. Osim za surfere i jedriličare mjesto je raj i za bicikliste, planinare, penjače te skoro za svaku vrstu sportske aktivnosti na otvorenom. Kad se još zna da se većina europskih windsurferskih velesila nalazi u dometu od pola dana vožnje nije čudno da se na startu pojavilo rekordnih 146 natjecatelja od čega dva Hrvata. Pomalo su brojem zakazale jedino žene kojih je bilo 16.
Poprilično je zakazalo i vrijeme pa je 4 od 7 dana padala kiša uz povremene oluje impozantne jačine što je sasvim poremetilo uobičajenu termiku. Prvi dan regate nije se startalo, a ja sam uspio napraviti samo jedan krug prije nego je vjetar sasvim crkao. Organizatori su strpljivo podnosili povremene pljuskove i čekali do 5 sati, a zatim proglasili razlaz i start pasta partyja u klubu 2 km od mjesta održavanja regate. Baš oko pola šest kad su već svi imali tanjure pune paste u ruci, vjetar je napokon probio i dobro držao još sat i pol. Osjećali smo kako nam rastu magareče uši i rep, ali tješili smo se da ima još 4 dana.
Vjetar je slijedeći dan dobro krenuo, a ja sam dobio nezahvalnu čast da predvodim startnu listu: prvorangirani u prvoj grupi koja starta na prvenstvu. U praksi to znači da si pokusni kunić i da voziš dok još nitko uključujući i tebe nema pojma što se događa ni kako stoji polje (to su objavili na oglasnoj 15 minuta prije prve procedure, a orca do starta je trajala, naravno, 15 minuta). U panici da nešto ne zabrljam na vrijeme sam se dovukao do starta koji je bio 5 km od plaže, na vrijeme skužio početak procedure i užasnuto vozio prema liniji odbrojavajući posljednjih 30 sekundi. Užasnuto zato jer od svih startera u mojoj grupi, samo je jedan bio u mojem vidnom polju i uopće nije pokazivao namjeru da starta na vrijeme. Dok sam buljio naokolo i pokušavao skužiti što nije u redu sa mnom ili sa procedurom digla se zelena zastava, a kako do tada nisam smislio ništa pametnije krenuo sam sa 15 sekundi zakašnjenja i do prve bove obišao onog drugog kojeg su valjda mučile iste dileme pa je i on kasnio 10 sekundi. Dalje je išlo odlično. Do 3. bove sam imao već 100 m prednosti, a onda nisam nigdje mogao naći 4. bovu pa sam bezveze vozio lagani downwind nadajući se da će se bova ukazati (ako je još ima na poziciji). Kad sam skužio da su svi iza mene (a pojavilo ih se još par u međuvremenu) jako zaorcali, znao sam da sam ispao glup i da ona bova gore oko koje su se neki okretali (!?!?) ipak nije 2. koju sam već prošao nego 4. Kurs race + freestyle + ogromna prednost + mahnito pumpanje - glupost - orca na downwind slalomu(?@#!&!) - dioptrija = jedva prolazak u četvrtfinale. Ostatak prvog slaloma mi je protekao u neshvatljivo lošim startevima koje sam nadoknađivao non-stop pumpanjem i tako se provlačio sve do finala u kojem sam uz još jedan loš start bio 4.
Warp 7.8 i SL 120 su bili dobra kombinacija i iako su skoro svi imali veća jedra od mene ostavljao sam ih i na pravcu i nakon okreta. Pred 2. slalom vjetar je pojačao, ali umjesto da napravim još bolji rezultat, ostatak dana sam proveo vozikajući se lijevo desno jer su otišle dvije bove. Rade 15 regata godišnje i još ne znaju sidriti u 20 čvorova vjetra?
Treći dan donio je vjetar samo malo iznad limita (12-15) i puno prisebniju vožnju ostalih natjecatelja pa iako sam puno bolje startao morao sam se ubijati od pumpanja nakon svakog okreta i drugi slalom sam završio na 6. mjestu. Nakon toga je vjetar još malo pao pa sam morao očajnički uzeti prastari 8.4 (iz 1999.). Dok sam se s njim natezao uspio sam zakasniti na start polufinala i za jedno mjesto ispasti. Među luzerima sam završio 2. (ukupno 12.), ali nakon 2 dana stalnog pumpanja i probijanja odozada bio sam već poprilično umoran.
Četvrti dan je opet slabo puhalo, ali sam odlučio startati sa 7.8 jer je Warp ipak djelovao puno brži. Naravno sa tako malim jedrom trebao mi je i dobar start. Bio je i predobar jer sam uletio točno u sekundu. Prerano. Suci su nakon 2 dana gledanja kroz prste baš sad odlučili cjepidlačiti i izletio sam na posljednje 53. mjesto i cijeli dan ležao u hladovini dok se regata mrcvarila s prekidima zbog slabog vjetra i restartovima. U finalu mastera prerano su startali 3 puta, a kad su napokon ispravno krenuli prekinuli su i po 4. put radi trajekta u polju. Krajem dana krenula je kvalifikacija 5. slaloma koju sam oprezno krenuo i lako prošao više brinući na gomile drvlja i granja koje su se pojavile u polju nego na ostale natjecatelje jer je sad već i konkurencija primjetno crkavala od cjelodnevnog plutanja. Na žalost, priči je tu i kraj jer zadnji dan vjetra je bilo samo za 2 smiješno neregularna heata dok ja ni nakon 4 sata na vodi nisam više došao na red pa mi je 7. mjesto ostalo definitivni plasman kao i lani.
Ukupnu pobjedu odnio je lokalni novopečeni master Thomas Fauster ispred i ove godine drugoplasiranog favoriziranog Marca Begallija i Roberta Hoffmana (s RAM F8!!). Lanjski prvak Markus Poltenstein nakon prvog i drugog mjesta u prve dvije trke izgubio se u preranim startevima i završio je 5. Ostaje mi dojam da je prvenstvo nekako previše iskrojeno na startnoj liniji, a ne u polju i da su rezultati mogli biti i bitno drugačiji da se odvozilo dovoljno za 2 odbacivanja, ali što je - tu je. U ovoj kategoriji treba spomenuti još i odličan rezultat Matevža Maleja koji je polaganom, ali sigurnom vožnjom došao do 12. mjesta i starog znanca s regata na Pelješcu, Pavela Kudlačeka koji je bio 14.
U Youth kategoriji nastupio je Marin Siriščević kojem je ovo bilo prvo svjetsko prvenstvo pa 29. mjesto od 46 na posve novoj i neutrimanoj opremi može smatrati solidnim temeljem za početak. Prvo mjesto koje mu je lani izmaklo za dlaku osvojio je ovaj put uvjerljivo Enes Yilmazer koji inače redovito nastupa u PWA. U dobno mješovitoj ženskoj konkurenciji njih nekoliko je ravnopravno konkuriralo za 1. mjesto koje je na kraju pripalo Marion Mortefon koja još nema ni 17 godina.
Nešto bih se želio osvrnuti i na rasprave koje su se vodile nakon ovogodišnjeg državnog oko 11 ili 13 čvorova. Na Lagu se voze jedra 8.4 - 10 kvadrata, limit je 11 na startu, a poslije - snađi se. Naravno da nitko ne uživa voziti po bezvjetrici, ali ako ne budemo imali iste limite kao i ostali potpuno ćemo izgubiti priključak sa svijetom. Ova ekipa koja i nije baš PWA elita jako dobro vlada svim uvjetima od 9 do 40 čvorova, a kod nas samo cmizdre, jedro i daska ovo, vjetar ono.
Gardaland na kraju ipak nisam vidio, ali ako klub časti mogu dogodine pisati izvješće i iz Disneylanda.
Ukupni rezultati
|
|
|
